
Piše: dr Snježana Gagić, profesor, konsultant i trener agencije za edukaciju ugostitelja „Five Star Experience“
Najpoznatije jelo koje se dogotovljava pred gostom je tatar biftek. U pitanju je biftek koji je ime dobio po narodu Tatarima, koji su tokom svojih ratnih pohoda goveđe meso stavljali pod sedlo i jahali po dva dana, a zatim to meso sveže jeli sa hlebom. To je jedna priča koja prati istoriju ovog poznatog jela, međutim u Evropi se ovo jelo naziva tartar i to ima svoje istorijsko objašnjenje. U XIX i XX veku se pojavio tartar sos (izgnječena kuvana jaja sa sirćetom) pa je svako jelo koje se serviralo sa ovim sosom dobijalo u nazivu a la tartare pa tako i ta(r)tar biftek. Sirovo usitnjeno goveđe meso sa sirovim žumancetom na vrhu, pojavilo se na francuskim jelovnicima velikih hotela početkom XX veka pod nazivom a la tartare. Moderna verzija odreska a la tartare zvala se odrezak a l’Americaine i služila se bez žumanceta uz dodatak seckanog luka, peršuna, kapara i tartar sosa sa strane. Godine 1938. kulinarska bibilija, Larousse Gastronomique, opisuje biftek a la tartare kao usitnjeno sirovo goveđe meso sa žumancetom, bez tartar sosa.
Popularnost ovog jela je opala osamdesetih godina prošlog veka zbog nesigurnosti u vezi sa poreklom mesa i zdrastvenih rizika koje sa sobom nosi konzumiranje svežih jaja.
Danas se termin tatar upotrebljava za sve vrste usitnjenog sirovog mesa ili ribe poput lososa, tune i jagnjetine.